Samoubilačka politika bošnjačkih komunista

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah je u Kur’anu objavio: Ima ljudi čije te riječi na ovom svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici. Čim se neki od njih dočepa položaja, nastoji da napravi na Zemlji nered, ništeći usjeve i stoku. – A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: “Boj se Allaha!” – on onda iz inada griješi. (El-Bekare, 204.-206.).

Farsa oko formiranja vlasti u većem bh. entitetu koji se Federacijom zove, i silom prilika uspostavljanje iste, otkrilo je suštinsko značenje poruke koju je vođa SDP-a, Zlatko Lagumdžija odaslao nakon proteklih izbora na kojima su on i njegovi komunisti ostvarili veliku Pirovu pobjedu. Tada je vođa SDP sa ushićenjem rekao: “Ovo je najvažnija i najveća pobjeda od 1945. godine”. Sad se vidi šta je bio cilj bh. komunista ili bolje bošnjačkih komunista (jer, da se ne lažemo, većina SDP-ovaca je iz bošnjačkog korpusa). A cilj je bio dočepati se vlasti po svaku cijenu i uzjahati na politički tron bez obzira što je on klimav ko’ babin zub i što će njihov usiljeni dolazak na vlast do kraja destabilizirati situaciju u poharanoj nam Bosni i Hercegovini. No, to se zove volja za moći, glad za vlašću i nezasita pohlepa za brzim i lahkim bogaćenjem na račun građana BiH, a posebno na račun Bošnjaka i države Bosne i Hercegovine.

Marširajmo za vođom

Priča o bošnjačkim komunistima iz SDP-a, ali i onima iz SDA, poput Sulejmana Tihića i drugih visoko-pozicioniranih SDA-ovih kadrovika, liči na modernu bajku o slijeđenju vođe koji ne zna svoj put i slijepim sljedbenicima koji marširaju za njim, nesvjesni da ih vodi u provaliju iz koje nema povratka.

Ta bajka ide ovako: “Dok je parada prolazila ulicom, iz mase promatrača začu se glas: ‘Shvatite, vi ljudi marširate pogrešnim putem! Ta ulica ne vodi nigdje, tu je kraj puta!’ Učesnici parade zastadoše, uznemireni… ‘Ali, može li to biti’, mislili su i gledali svi kao jedan, kao da su svi oni njihov vođa koji stoji visoko i ponosno, vođa koji im je odredio ovaj put. ‘On mora ići pravim putem’, mislili su, ‘pa vidi kako on dobro maršira! A vidi kako uzvišeno stoji! O da, on zasigurno ide pravim putem’ – i nastaviše marširati. A onda vođa zastade…uznemiren. ‘Ali može li biti?’, pomisli i pogleda unazad. Mora biti da ja idem pravim putem’, pomisli, ‘vidi koliko njih slijedi mene. O da, ja sasvim sigurno idem pravim putem’ – i nastavi marširati.”

Tako su Bošnjaci, prepuštajući svoju sudbinu u ruke komunista, (koji su prije svega i ponajviše ateisti i antiteisti, odosno antiislamisti, a najmanje dobri i dobronamjerni političari za što se predstavljaju), zapali u najveću krizu nakon agresije. Izgleda da nas Bošnjake, komunizam kao recidiv mračne prošlosti, prati poput zloduha kojeg se nikako ne možemo otarasiti. Posebno je zabrinjavajuća i po našu budućnost opasna činjenica da su ti isti komunisti uspjeli ukrasti dušu Bošnjacima i preuzeti, preko Sulejmana Tihića, vođstvo nad strankom SDA, za koju je većina Bošnjaka emotivno vezana zbog njene presudne uloge u afirmaciji našeg nacionalnog i vjerskog identiteta i organiziranju odbrane naše države od srpsko-hrvatske agresije. I to je dokaz, iako su u SDA gledali i gledaju najljućeg neprijatelja u političkom i ideološkom smislu, da su komunisti spremni sklopiti savez sa crnim đavolom kako bi se domogli vlasti.

I dok na jednoj strani imamo konstantno razvlačenje bošnjačke pameti oko nametanja i izmišljanja krivice Bošnjacima za ratne zločine, dok oni koji su izvršili agresiju na Bosnu i Hercegovinu, planski i uz pomoć određenih međunarodnih faktora hapse bivše političke rukovodioce i generale Armije BiH, dok bivši general Armije BiH, Stjepan Šiber i bivši policajac Zoran Čegar daju šovinističke izjave po raznim internetskim portalima, i u sklopu psihološko-propagandnog rata u koji su svjesno ušli, napadaju i okrivljuju rahmetli Aliju Izetbegovića za islamski fundamentalizam, za nepravdu prema Hrvatima i Srbima, napadaju Islamsku zajednicu i čereće ličnost reisu-l-uleme, izmišljaju gnusne laži na borce Armije BiH, izjednačavaju žrtvu i agresora, dok se objavljuju spiskovi o navodnim ratnim zločinima Bošnjaka, dok srpske vođe u Beogradu pišu novi memorandum SANU kao platformu za nove pohode na Bosnu i Hercegovinu i nove zločine, na drugoj strani, Bošnjaci nemaju adekvatan odgovor ni rješenje ni na jedan spomenuti problem i izazov. Umjesto hrabrog, pametnog i artikulisanog odgovora, s Bošnjačke strane se čuje samo mukla tišina, i kao rješenje za izlazak iz sveopće krize ponovo nam se podmeće komunsitičko kukavičije jaje -SDP.

A da SDP neće i ne može ponuditi nikakvo političko rješenje, svjedoči i to što još nisu ni zasjeli na tron, a već su sami prouzrokovali novu i produbili stare krize u BiH. I pošto ih Hrvati i Srbi neće kao političke partnere ni pod razno, oni, kako bi ostali na vlasti, svu svoju energiju troše na lažnoj brizi za hrvatske i srpske interese u BiH, na brizi hoće li SDP-ovi Hrvati i Srbi zauzeti ministarske pozicije, posebno u Federaciji, a ne oni Hrvati koji su legalno i legitimno izabrani da predstavljaju svoj narod, dok s druge strane o interesima Bošnjaka SDP uopće ne govori, pa se stiče dojam da su zapravo Bošnjaci jedini faktor nestabilnosti i uzrok krize u Bosni i Hercegovini i da su oni ti koji ugnjetavaju druge, a ne ugnjetavani i do dna ponižen i obezglavljen narod. No, i pored toga bošnjački komunisti i dalje ubjeđuju naš narod kako nas samo oni mogu izvući iz krize i kako će nam ipak biti bolje. U svojim obmanama, ali i samoobmanama, oni liče na onog čovjeka koji je padao sa dvadesetog sprata, pa kada je došao do sedmog sprata, stanar sa tog sprata...