Istina i laž

Piše: Ismet Purdić, prof.

Zahvala pripada Allahu Istinitom – El-Hakku, Koji je čovjeka podučio govoru i naredio mu da istinu zbori. Mir i blagoslov božiji prizivam na odabranika, predvodnika poslanika Muhammeda, posljednjeg donosioca Istine nebeske na Zemlju; da se po istini govori, postupa, sudi i red uspostavlja.

Govorit ćemo o Istini! Zašto? Zato što samo istina, i ništa drugo, vodi do istinske sreće, istinskog zadovoljstva, istinskog uspjeha i istinskog izbavljenja iz tmina laži i obmana u kojima zbog odsutajanja od istine, srljamo i gubimo se.

Uz laž ne postoji nada, jer to je obmana, uz laž nema sreće, jer to je prevara, uz laž nema zadovoljstva i smiraja, jer to je izdaja.

Istina je vjerovanje, jer ona nas vodi do Istine, a laž je prvi korak u nevjerstvo i zabludu. Da poricatelji Boga i božijih zakona, prihvataju istinu i čuvaju se laži, oni bi bili vjernci. Da šejtan ne koristi laž, ne bi imao sredstva da zavede ljude. Da istinu brane ljudi, ne bi bilo prevara, obmana, zavjera, grijeha i nepravde, jer istina je jasna, jedna, pravedna i konkretna.

Poslaničko djelo

U davna vremena svi su govorili istinu, bilo je teško naći lašca, prstom bi upirali u njega i zgražavali se od ogavnosti njegovog postupka i drugovanja s lažima. Danas?! Malo je onih koji ne koriste i iskorištavaju „sihirbaski štapić“ laži. U iskrene, istinoljubive, danas se upire prstom. Međutim, i samo upiranje prstom u istinoljubive i iskrene poprimilo je dozu sarkazma i obezvrjeđivanja istine, baš po uzoru na šejtanske isprazne isprike kojom zavodi ljude - Slaži, pa se popravi!, kao Jusufova braća koja se lažno pravdaše pred ocem kad Jusufa u bunar baciše, lažući sebi da će nakon nepravde prema bratu i grijeha počinjenog: „postati dobri ljudi“.

Istina zahtjeva vjeru, vjeru u posljedice i rezultate onoga što činimo i govorimo. U svakom pomanjkanju vjere, čovjek lakše, brže, bezosjećajnije, bez grižnje savjesti i odgovornosti poseže za lažima. Istina traži stav, odgovornost, čovječnost, obraz, dostojanstvo, pouzdanje u Allaha i sve druge pozitivne osobine, zato je stajanje uz istinu djelo poslaničko, jer oni su najviše izgarali i borili se za istinu, zbog nje trpili, podnosili boli i žrtve, a nekada i život davali za Istinu.

Ovo nam ukazuje na važnost istine i borbu da se istina poštuje, govori, širi i po njoj postupa. Zato nas ne čudi što Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., preporučuje i obavezuje da vjernik i u šali govori istinu. Istina je pokazivanje pravog lica života, djela, zbilje, realnosti, a laž je suprotno od toga: predstavljanje nečega što ne postoji, što nije stvarno i statično, što je bezvrijedno – laž je drugo ime za licemjerstvo, i ona je najefikasnije oružje munafika, šejtana i bezbožnika.

Ako obratimo pažnju na samo jedan segment Allahovog nadzora i čuvanja Kur’ana: „Mi smo Pouku objavili (ona nije proizvod laži i djelo lašca), i Mi ćemo je pomno čuvati (od laži, iskrivljivanja i zlobnosti lažaca i obmanjivača)“ – jasno nam je koliko su opasne spletke laži i lažljivaca, te kako će oni i koliko pokušavati lažima ugroziti integritet i djelotvornost Kur’ana, da je Gospodar svjetova zavjetovao se na čuvanje Riječi Istine.

U poznatom hadisu, drugovi Poslanikovi pitaju Vjerovjesnika istine, s.a.v.s., u koje to grijehe vjernik, u trenutku imanske slabosti i neopreznosti, realno može posrnuti, pa im Odabranik Božiji, s.a.v.s., govori i o nekim velikim grijesima, ali kad je upitan za laž, Poslanik, s.a.v.s., poreče dopustivost i mogućnost da vjernik slaže i koristi laž. Šta to znači?

Ništa drugo, do nego da je laž opasnija i pogubnija po vjeru pojedinca i stanje zajednice i od velikih grijeha ili da im je ravna u katastrofalnim posljedicama. Griješimo ako dopuštamo sebi da „malo“ slažemo, ili ako to ne osporavamo i ne liječimo kod djece ili onih za koje smo odgovorni u kući, porodici, na poslu...

Drži se istine, pa makar ostao sam

Divan li je primjer trojice ashaba koji su izostali s pohoda na Tebuk, pa su zbog toga pretrpili velika iskušenja: ukor, komunikativni bojkot i izolaciju od strane muslimanske zajednice, jer su oni izdali interes zajednice i nemarno se prema njemu ponijeli, pa su im neki njihovi rođaci predlagali da se opravdaju lažnim iskazom o bolesti i spriječenosti da izađu u pohod. No, oni to nisu htjeli. Ostali su uz istinu, pa ih im je Allah zbog toga oprostio i nagradio ih istinom, razotkrivajući laž onih koju su se opravdali ovim originalnim šejtanskim proizvodom. Kur’an nas kroz ovo kazivanje uči i odgaja da stojimo uz istinu i da je branimo, pa makar i protiv nas bila – kako nas uči Poslanik Istine, s.a.v.s. Nameće nam se pitanje, zašto je to istina toliko važna, a laž, opet, tako kobna i pokuđena? Postoji više razloga: Istina, prije svega, poziva na odgovornost i pravednost, a to su dva ključna temelja za pravilan i konstantan razvoj ljudske zajenice. Ako su svi odgovorni, s obazrivošću će preuzimati obaveze, povjerljivo će ih obavljati, a čak i da pogriješe, priznat će grešku i bit će zadovoljni sudom pravde. Druga važnost istine je fizička sigurnost i duševna smirenost i zadovoljstvo, jer u ambijentu istine mediji, interesne zajednice, političke stranke, organizacije i pojedinci neće se koristiti lažima, pa onda neće biti manipulacije, lobiranja, zavođenja, obmana, prevara… te će se stoga svaki pojedinac društva, ma ko da bio, osjećati sigurno i spokojno, jer će svojim očima vidjeti, a ušima slušati i čuti istinu, realnost i imat će pravu sliku stvarnosti, za razliku od društva u kojem se laž naziva dezinformacijom ili djelimično tačnom informacijom, a plasira se javno kako bi izazvala određene reakcije. Jedan banalan primjer istine ili laži: kada bi istina vladala, a ne laž, tada bi svi bili pošteđeni straha od ekonomske krize ili političke krize, nestašice određenih osnovnih prehrambenih artikala...