Ko ne kuša težinu učenja, kušat će gorčinu neznanja

HUTBA

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah je objavio: ‘’Reci: ‘’Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!’’ (Ez-Zumer, 9.) A Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Traženje znanja je obaveza svakog muslimana i muslimanke.’’ (Ibn Madže)

Mjesec okotobar, između ostalog, obilježila je i dodjela Nobelove nagrade, koja se svake godine (od 1901) dodjeljuje u sljedećim kategorijama: fizika, hemija, medicina, ekonomija, književnost i mir. Ovogodišnja dodjela laureata potakla nas je da se pozabavimo statističkim podacima vezanim za ovu prestižnu svjetsku nagradu. A statistika nam kaže da je za proteklih 110 godina Nobelovu nagradu dobilo 817 pojedinaca i 23 organizacije. Ono što je za nas posebno deprimirajuće, jeste podatak da su muslimani, kojih ima 1,5 milijarda, i koji čine 20 % ukupne svjetske populacije, do sada dobili svega 11 nagrada, za razliku, naprimjer od Jevreja, kojih ima svega 15 miliona, ili 0,2 % od ukupne svjetske populacije, a koji su do sada dobili 180 Nobelovih nagrada.

Svi naši nobelovci

Zanimljivo je i to da, od 11 nagrada koje su otišle muslimanima, samo su tri za naučno djelo, dok je ostalih osam, za mir i književnost. Uzmemo li u obzir činjenicu da je dodjela Nobelove nagrade za mir i književnost itekako ispolitizirana i da se, kad je riječ o muslimanima, uglavnom dodjeljuje onima koji su kritički raspoloženi prema islamu i islamskim vrijednostima (za razliku od dodjele laureata za fiziku, hemiju, ekonomiju i medicinu, gdje je sve regularno i čisto), onda s pravom možemo kazati da su muslimani u proteklih 110 godina dobili svega tri zaslužene Nobelove nagrade.

S druge strane, naprimjer kod Jevreja je potpuno obrnuta situacija. Tako je, od 180 jevrejskih nobelovaca, njih oko 140 dobilo nagradu za fiziku, hemiju, medicinu i ekonomiju, a ostalih četrdesetak za mir i književnost.

Dodamo li tome još podatak da je, recimo procenat pismenosti u kršćanskom svijetu, dostigao 90%, a u muslimanskom svijetu tek 40%, i da muslimanske zemlje troše na znanost i naučna istraživanja mizernih 0,2 % BDP-a, a kršćanske preko 5% BDP-a, bit će nam jasno zašto je 1, 5 milijarda muslimana čvrsto prikovana za dno na svjetskoj ljestvici naučnog i općenito, kulturno-civilizicjskog napretka.

Ovdje se nameće logično pitanje: kako je moguće da muslimani dožive takav sunovrat kad su u naučnoj sferi, o duhovnoj i moralnoj da i ne govorimo, više od deset stoljeća bili superironi u odnosu na druge narode i kad su bili lučonoše progresa i predvodnici čovječanstva u svim naučnim disciplinama u kojima smo danas tanji od paučine?! Kad se desio taj pad i koji je to ključni momenat ili razlog, koji je doveo do tog pada?

Upravo nam navedeni egzaktni podaci nude odgovor na pitanje, zašto su muslimani nazadovali, a drugi napredovali, ali nam također otkrivaju i razlog zašto se to desilo. Dakle, nema nikakve sumnje u to da su muslimani počeli nazadovati u svim sferama života ...