Naše slabosti su nas najveći neprijatelj

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah u Kur’anu je objavio: ‘’O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicma bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Ali Imran, 200.)

Sve izraženija i intenzivnija islamofobija i hajka na islam i muslimane, i rekli bismo, opsadno stanje u kojem žive muslimani u Bosni i Hercegovini i šire, učinili su da se javni nastupi muslimanskih intelektualca i autora koji se bave aktualnom problematikom islama i muslimana, uglavnom svode na kritike, jadikovanja, konstantna upozoravanja na zavjere i opasnost od našeg neprijatelja, kompariranja i procjene o moždabitnoj tragičnoj sudbini muslimana, ako se ovakav kurs nastavi, i sl. Dok se u isto vrijeme, veoma rijetko bavimo našim vlastitim slabostima koje su uveliko dopirnijele našem nezavidnom položaju i namjenile nam, do daljnjeg, ulogu žrtve, te učinile da nas drugi tretiraju bez potrebnog respekta i uvažavanja.

Zbog toga smatramo iznimno važnim ukazati na naše vlastite slabosti koje su zapravo jedan od glavnih uzroka našeg ponižavajućeg položaja i podređene uloge u svijetu u kojem živimo. Kao i na osobine koje bi morale da nas krase kao muslimane i kao sljedbenike Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a bez kojih je opet nezamisliv bilo kakav uspjeh, odnosno bez kojih je poniženje zagarantirano kao ‘’prirodna’’ i direktna posljedica odstupanja od Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, sunneta. Ovom prilikom ćemo spomenut samo neke osobine koje nam, u većini slučajeva, fale, a koje su ključ uspjeha u životu na ovom, ali i sreće i spasa na budućem svijetu. To su: rad za islam i spremnost na žrtvu za ideal islama, poštenje, emanet, odgovornost i ustrajnost na putu istine.

Budi vakuf drugim muslimanima

Pod radom za islam ne mislimo samo na proučavanje i poznavanje islama, jer je samo poznavanje islama i njegovih propisa, bez težnje da se po njima živi i bez spremnosti na odricanje i žrtvu za ideal islama, kao tijelo bez duše. Koliko je danas onih koji imaju islamsko znanje ali neće prstom mrdnuti da nešto urade za islam. Od njihovog islama, čast izuzecima, primjetne su samo diplome i titule koje su stekli učeći islamske znanosti.

Također, rad za islam ne znači ni misionarstvo koje podrazumijeva samo puko prenošenje i širenje islamske poruke, već ustrajan rad i borbu za adekvatan položaj muslimana u svijetu. Mora se priznati da na tom polju slabo rade svi, od političara, vladara, uleme, pa sve do običnih radnika. Dovoljno je naš (ne)rad za islam uporediti sa radom zapadnjaka, bez obzira na njihov društveni status i nivo obrazovanja, za ideju sekularizma i demokratije, zbog koje vode ratove, kojoj su prilagodili svoje ekonomije i sve drugo podredili, pa da se vidi koliko mi muslimani slabo radimo za ideju islama.

Uopćeno govoreći, većina muslimana danas živi bez velikih ambicija i uzvišenih težnji, i svako od nas uglavnom živi samo za sebe. Zadovoljni smo onda kad nam je kao pojedincima dobro, kad se dokopamo dobrog posla i pozicije, i jedina briga je kako sačuvati taj posao i poziciju, posebno u ovim kriznim i kokuznim vremenima.

Većina nas misli da se islam može pomoći, a da ne trpimo nikakva iskušenja ni koliko je ubod trna ili koliko je ružna i pakosna riječ od strane naših dušmana. Dok smo u isto vrijeme spremni trpiti svakodnevne kritike i uvrede zbog vlastitog posla, položaja i ugleda, pa čak i onda kada su te kritike opravdane...