Saff.ba

 

 

Piše: Ezher Beganović {reg}

 

Nakon dvomjesečnog iščekivanja izbora nove vlade i prvog jačeg udara ekonomske krize, crnogorska javnost mogla bi u narednim mjesecima da prati još jednu žestoku izbornu kampanju. Iako se očekivalo da će izbori za prvog čovjeka Islamske zajednice u Crnoj Gori proći bez iznenađenja, sudeći prema nekim najavama, naredni mjeseci mogli bi da liče na «najslavnije dane» crnogorske političke scene. Dva mjeseca pred izbore za crnogorskog reisa, stari problemi eskalirali su i najavili da bi predizborni proces mogao imati novih potpuno neočekivanih obrta. Odluka grupe džematlija Osmanagića džamije u centru Podgorice da klanjaju pod vedrim nebom dok se u svim općinama Crne Gore ne održe novi izbori odbora Islamske zajednice (IZ), potvrdila je stare nesuglasice u toj instituciji. Tvrdeći da je reis Rifat Fejzić u odbore «postavio svoje ljude», pobunjene džematlije upozorile su da do tada neće priznati prvog čovjeka Islamske zajednice i da će nastaviti da klanjaju pred džamijom. Oni su negodovali zbog ranije odluke glavnog podgoričkog imama da se Osmanagića džamija zaključa i da se u njoj obavlja samo džuma-namaz. Nakon što je u džamiji promijenjena brava i imam, džematlije su odlučile da se organiziraju i klanjaju na travnjaku ispred džamije. Dok temperature u Podgorici danima podsjećaju na najžešće avgustovske žege, džematlije traže sastanak sa reisom i najavljuju da bi u džamiju mogli ući silom.
Od smetlišta do vehabijskog štaba
Problemi Islamske zajednice sa džematom Osmanagića džamije počeli su nekoliko mjeseci nakon izbora njenog prvog imama. Čuvena podgorička džamija decenijama je propadala, a od sudbine da postane smetlište, u ratnim devedesetim spasila ju je grupa podgoričkih ''žestokih'' momaka. I pored negodovanja najbližih komšija i nedostatka novca, grupa hrabrih muslimanskih mladića uspjela je prije nekoliko godina da džamiju otvori za džematlije. Nakon što je predata IZ-u i izabran prvi imam, džamija je svakog petka bila sve ispunjenija. Ipak, obnovljena džamija u starom dijelu podgoričke čaršije brzo je stekla status «vehabijske», dok su neke džematlije sve češće bile na različitim talasnim dužinama sa Islamskom zajednicom. Nesporazumi su brzo prerasli u otvorenu netrpeljivost nakon izbora novog odbora u Podgorici. Izbore su obilježili žestoki verbalni sukobi, fizičke prijetnje čelnicima Mešihata kao i policijska privođenja nekih džematlija i imama. Sukob je privremeno utihnuo premještanjem imama na mjesto predavača u Medresi, ali je promjena brave i zatvaranje džamije za dnevne vaktove izazvalo pobunu među džematlijama. Od tada je spor u Osmanagića džamiji danima medijska senzacija u Crnoj Gori. Dok u nedostatku događaja na naslovnim stranama crnogorski dnevnici objavljuju slike džematlija koji klanjaju na ulici i njihove prijetnje da neće odustati od smjene reisa, prvi čovjek IZ tvrdi da postoji problem sa nekoliko džematlija koji žele da raspolažu objektom IZ. Izbjegavajući medijske polemike sa nezadovoljnicima, Fejzić je radiju Slobodna Evropa kazao da niko džematlijama ne brani da klanjaju u centralnoj gradskoj džamiji, udaljenoj svega 50 metara. Dok je prvi čovjek optužio nezadovoljnike da su došli da prave probleme, džematlije Osmanagića džamije poručile su da neće klanjati za Fejzićem jer «im je to haram».
Počela predizborna kampanja
Iako protesti ispred Osmanagića džamije djeluju kao klasičan spor nezadovoljnih građana sa zvaničnom institucijom, naredni mjeseci mogli bi potvrditi da se nešto veće valja iza brda. Javna je tajna da je vrlo brzo nakon otvaranja Osmanagića džamija postala jedno od najjačih uporišta nezadovoljnih bivših službenika i saradnika Islamske zajednice. Nezadovoljni planovima novog rukovodstva i neostvarenim angažmanom u dijelovima te institucije, oni su postali Fejzićevi najžešći protivnici. Iako su samo rijetki javno napadali politiku mladog reisa, većina se uglavnom skrivala iza glasova džematlija. To je indirektno u intervjuu Saffu ranije potvrdio i sam Fejzić, tvrdeći da je IZ institucija koja nije tu da bi nekom zadovoljila apetite. On je tada kazao da neki ljudi nisu ulazili u IZ da bi joj pomogli, već da bi se bez truda ostvarili «nakon neispunjenih ambicija u politici i biznisu». Kada se zna da je javnih protesta protiv Fejzića bilo u još nekim crnogorskim gradovima, Osmanagića džamija, koja se nalazi na stotinjak metara od zgrade Islamske zajednice, djelovala je kao najupečatljiviji primjer nepokornosti reisu. Javna je tajna da su tom džamijom upravljali ljudi koji nisu podržavali reisa, i da Mešihat u njoj skoro da nije imao nikakve ingerencije. Zbog toga protesti ispred džamije nisu samo zbog promjene brave, već odmjeravanje snaga suprotstavljenih struja uoči izbora. Iako je Fejzić za sada jedini kandidat za reisa, ukoliko se tenzije povećaju u naredna dva mjeseca, ne bi bilo iznenađenje da uskoro dobije i protukandidata. Kada se tome dodaju i uvijek budne javne i tajne državne službe, kojima odgovaraju male krize u tuđem dvorištu, ljeto u Podgorici moglo bi biti više nego interesantno.
Antre
Naslov:  Komšije neće ezan ni džemat na ulici
Zatvaranje Osmanagića džamije vjerovatno je najviše obradovao značajan dio mještana Stare Varoši, u kojoj se ona nalazi. Staropodgoričani koji su devedesetih u dvorište polusrušene džamije bacali smeće i javno negodovali tokom njenog obnavljanja, početkom godine još jednom su dali do znanja da im ne treba džamija u komšiluku. Grupa mještana koji žive u okolini džamije, većinom pravoslavci i nekoliko porodica Albanaca katolika, potpisali su peticiju u kojoj su tražili da se smanji jačina zvučnika na minaretu. Protestirajući zbog jačine ezana, oni su džematlije optuživali da u džamiji vježbaju glas i iz inata pojačavaju ton. Pravdajući se da «nemaju ništa protiv ničije vjere», mještani Stare Varoši jadali su se tada jednom crnogorskom dnevnom listu kako im «zbog odžinog glasa djeca plaču, a psi zavijaju svu noć», a za vrijeme džume zbog gužve ne mogu izaći iz dvorišta. Protest džematlija i klanjanje pod vedrim nebom, samo je pojačalo nezadovoljstvo stanovnika Stare Varoši zbog čega su neki od njih klanjačima dobacivali «završite to više».
Egida 1
Staropodgoričani koji su devedesetih u dvorište polusrušene džamije bacali smeće i javno negodovali tokom njenog obnavljanja, početkom godine još jednom su dali do znanja da im ne treba džamija u komšiluku.
        
{/reg}