Borba za opstanak
Ukidanje naroda kroz ukidanje njegovog identiteta jednako je ubijanju i protjerivanju tog naroda. Bošnjački narod prognan je iz ostatka svoje zemlje u onoj mjeri u kome mu je prognana kultura, a namjesto bošnjačkog naroda uspostavljena je ideološka projekcija Bošnjaka koji je poželjan samo ako je u ratu sam sa sobom.
Piše: Fatmir Alispahić
Moglo se još prije desetak godina vidjeti da dejtonski režim ide ka ukidanju bošnjačkog identiteta. U Tuzli je 1999. godine dignuta politička hampa zato što Narodno pozorište Tuzla izvodi predstavu „Hasanaginica“ za koju su lokalni udbaši ustanovili da je „previše zelena“. „Hasanaginica“ je, uz komunjarske otpore i podmetanja, ipak izvedena, tekst je uvršten u Antologiju bh. drame, ali u narednoj deceniji Narodno pozorište Tuzla više nije izvelo ni jednu predstavu iz naše baštine. Zašto? Poslata je poruka da se afirmacija naše tradicije i kulture neće tolerirati, i da treba izvoditi djela koja nemaju veze s Bosnom. Tako do polovine 60-tih godina na Filozofskom fakultetu u Sarajevu niko nije magistrirao i doktorirao, a bezbeli ni odbranio diplomski rad, na temu iz bošnjačke književnosti i kulture, pa je esej Muhameda Filipovića „Bosanski duh u književnosti – šta je to?“ iz 1967. tretiran kao nacionalistički ispad. Dejtonski (velikosrpski&velikohrvatski) režim, putem sarajevskih gmizavaca, proizveo je totalitarni ambijent autocenzure u kome se zna da bošnjačka duhovnost smije biti samo predmet kritizerstva i ismijavanja, a nikako uvažavanja. Na toj matrici se grade karijere, ili gube karijere, u ovisnosti ko šta izabere.
Segregacija muslimana
Ravno prije godinu dana prijavio sam na Filozofskom fakultetu u Sarajevu doktorsku disertaciju na temu „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“, a ovih dana sam saznao da moja prijava nije makla s mrtve tačke. Mogao sam odabrati neku „prepisivačku“ temu, gdje nema mnogo kopanja i rada, ali moj cilj nije bila doktorska titula, već doprinos otkrivanju bošnjačke historijske traume. Želio sam da istražim neistraženo i napišem rad o stoljeću bošnjačkog progonstva, bilježenog u književnim tekstovima. U proteklih godinu dana sam pokušavao između redova saznati šta se događa sa moje prijave, jer su u međuvremenu kandidati koji su mnogo kasnije prijavili disertaciju već prošli sve procedure. Nisam mogao vjerovati da je moja bošnjačka tema razlog ovih blokada. Rečeno mi je da se profesor sa ovog fakulteta Enver Kazaz žestoko usprotivio mogućnosti da Fatmir Alispahić doktorira na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. On je presudio da je taj Fatmir „ekstremista“ i da takvima treba zabraniti bavljenje naukom. Ali, kakve veze nauka ima sa onim što ja pišem po novinama, kako god da pišem? Riječ je, zapravo, o najcrnoj diskriminaciji, kakvu su jedino ispoljavali totalitarni režimi i njihovi ideološki policajci. Da li se radilo o nepodobnosti teme - zašto što je bošnjačka, ili o nepodobnosti autora - zato što je musliman, ne znam, ali znam da je prošla čitava godina u kojoj moja prijava doktorata, za koju sam uredno u maju prošle godine uplatio 1.000 maraka, nije prošla ni Odsjek, ni Nastavno-naučno vijeće. Ono što je trebalo biti urađeno u maju prošle godine, navodno će se pokušati sada, kada sam upitao neke profesore – da li se ovo radi o diskriminaciji mojih građanskih prava? Ova priča, da se događa u Banja Luci, bila bi očekivana, jer je tamo segregacija nad Bošnjacima institucionalizirana. Ali, ova priča se događa u Sarajevu, bosanskom i bošnjačkom duhovnom centru, u kome su snage negiranja bošnjačkog identiteta tako ojačale da prate i blokiraju svaki vid afirmacije bošnjačke duhovnosti. Njihova bahatost ide tako daleko da su u stanju blokirati teme naučnih radova – ako su bošnjačke – te poslati poruku drugima da ne biraju bošnjačke teme ako misle magistrirati ili doktorirati. Kad se ova shema prenese na izdavaštvo, pozorište, film, onda vidimo da prođu ima sve što nije bošnjačko, a da sve bošnjačko seli u alternativne socijalne i kulturne mreže. Bošnjački narod prognan je iz ostatka svoje zemlje u onoj mjeri u kome mu je prognana kultura, a namjesto bošnjačkog naroda uspostavljena je ideološka projekcija Bošnjaka koji je poželjan samo ako je u ratu sam sa...
Preuzmite BESPLATNO najnoviji broj SAFF-a (broj 316) ovdje














