Inkvizicija uzvraća udarac

Borba za opstanak

To što ja mislim i pišem da su Ivo Komšić i Dubravko Lovreović velikohrvatski nacionalisti i šovinisti, zamaskirani u dejtonske kostime, to nema nikakve veze sa temom moje doktorske disertacije koja glasi „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“. Izuzev ako svoj šovinizam nisu institucionalizirali pod krovom Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Piše: Fatmir Alispahić

Ove je hefte objavljeno toliko dobrih tekstova o slučaju diskriminacije jednog Bošnjaka na Filozofskom fakultetu u Sarajevu - tako što mu je u ime ideološke nepodobnosti uskraćeno pravo da doktorira - da ja uistinu ne mogu nadmašiti briljantne analize Ekrema Tucakovića, Uge Vlaisavljevića, Muhameda Velića i drugih. A pošto sam ja taj diskriminirani Bošnjak, koji je bez argumenata optužen za „rasizam“, od mene se očekuje da kažem nešto što bi bilo „tačka na i“ u ovom slučaju. Zapravo, sve to što se događa nema velike veze sa mnom – iako je meni uskraćeno to pravo na obrazovanje – jer je od mene samog značajniji društveni ambijent u kome se mogla zaleći, održati i zamalo trijumfovati takva monstruozna zamisao da se nekome zabrani školovanje i stučno usavršavanje. Mi sad znamo da Ivo Komšić, kao dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, i Dubravko Lovrenović, kao prodekan, te nekoliko profesora (Kazaz, Dželilović i dr.) uspravno stoje iza te nevjerovatne zamisli da se kandidati ocjenjuju po političkoj podobnosti, a ne po stručnosti. Mogu ja biti stručan koliko hoćeš, ali ako dekan i prodekan misle da sam „rasista“, moju stručnost mogu mačku u rep objesiti. Nije važno šta ja znam, već je važno šta o mome političkom profilu misli boljševička vlast na fakultetu. Riječ je o prvorazrednom političkom esktremizmu koji bi – logikom I. Komšića i D. Lovrenovića – trebalo istjerati sa univerziteta i iz domena humanističkih nauka. Jer, kako neko ko studente i postdiplomce dijeli na ideološki podobne i nepodobne, jednima priznaje a drugima uskraćuje građanska prava - uopće može biti dekan, prodekan, profesor? Šta on, takav nehuman, raditi na humanističkim naukama? Ali, oni su vlast, a vlast je uvijek u pravu, naročito u totalitarnim sistemima. Zato ne dolazi u obzir da sada neko zatraži smjenu I. Komšića i D. Lovrenovića, jer su prekršili zakon, jer su posvjedočili politički ekstremizam tamo gdje ni politike, ni ekstremizma ne smije biti - jer se na fakultetima, valjda, bavimo naukom. Njihovom bi logikom neko takav trebao biti zaposve otjeran sa Univerziteta, kao što je meni zaposve zabranjeno da doktoriram na fakultetu na kome sam diplomirao i magistrirao. Ima tu i još jedna razlika: ovo što su uradili Komšić i Lovrenović je očiti ekstremizam, a možda i nacional-šovinizam, a to što se meni pripisuje – da sam rasista i nekakav ksenofob (meni ova riječ zvuči kao naziv nekog aparata!) – obična je izmišljotina. Čak i da me je neko tužio i dobio presudu da sam rasista – a niti sam ikad tužen niti osuđen – opet mi se ne bi smjelo uskraćivati pravo na obrazovanje. Ovaj slučaj bi morao uozbiljiti provedbu onih zakonskih odrebi kojima se jasno definira zabrana diskriminacije na Univerzitetu po osnovu političke ili druge pripadnosti. Ali bi se trebalo zapitati i da li ljudi poput Komšića i Lovrenovića uopće imaju kapacitete da obnašaju tako odgovorne funkcije. Upravo su pokazali da pojma nemaju o vrlinama koje bi morale krasiti jednog dekana i jednog prodekana. Ispostavilo se da su to obični ideološki komesari, ubačeni u fotelje koje im ne pripadaju. Sve ovo kazujemo kako bi smo podebljali liniju između univerziteta i nauke, i onog javnog, političkog i nacionalnog djelovanja kojemu je široko polje izvan katedri, nastavno-naučnih vijeća, općenito, obrazovnih ustanova.

To što ja mislim i pišem da su Ivo Komšić i Dubravko Lovrenović velikohrvatski nacionalisti i šovinisti, zamaskirani u dejtonske kostime, to nema nikakve veze sa temom moje doktorske disertacije koja glasi „Iseljeničko iskustvo u novijoj bošnjačkoj književnosti“. Izuzev ako svoj šovinizam nisu institucionalizirali pod krovom Filozofskog fakulteta u Sarajevu. To što Dubravko Lovrenović misli da sam ja „rasist i ksenofob“, to takođe ne bi smjelo da ima ikakve veze sa Filozofskim fakultetom. Nek' to misli kod kuće, kao što i ja kod kuće mislim da je on eksponent velikohrvatske kvazihistoriografije. Ja sam legalista, za razliku od Komšića i Lovrenovića, koji pozicije na Filozofskom fakultetu zloupotrebljavaju kako bi na jednoj polemičkoj eksteritorijalnosti zadali udarac ispod pasa protivniku kojemu ne mogu doskočiti. Dokazuju to i dva moja ranija teksta, u kojima sam se bavio ovim velikohrvatskim dvojcem-kaubojcem. Nešto i zbog vremenske stiske, jer mi je ova hefta krcata obavezama, a nešto i iz praktičnih razloga, podsjetićemo se jednog teksta iz Saffa“ (br. 257, 11. 12. 2009.) i jednog iz „Kulina“ (br 7, 21. 05. 2010.), a u kojima sam portretirao buduće...