Svjetlo na kraju afganistanskog tunela?

Analize

Zapad ne može pobijediti u Afganistanu. Ustvari, Washington čak ne može ni definirati pobjedu u slučaju Afganistana. Amerika i njeni saveznici moraju naći način da se povuku iz Afganistana i da spase obraz

Piše: Eric Margolis

Izvor: Antiwar.com

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Da li se napokon nazire svjetlo na kraju afganistanskog tunela ili je to dolazeći ekspresni voz? Došlo je do totalne konfuzije prošle sedmice kada su SAD, NATO, UN i kabulska vlada iznijeli različite planove i poglede o tome kako završiti devetogodišnji afganistanski rat, a najglasniji planovi bili su da se talibani bombardiraju desecima miliona dolara, a ne ''preciznim'' bombama. Jedna stvar je sigurna: Amerika i njeni NATO saveznici gube rat u Afganistanu uprkos ogromnom i zastrašujućem arsenalu savremenog oružja i ratnim škrinjama u kojima se nalaze milijarde dolara.

Groblje velikih imperija {reg}

Lahko naoružani pripadnici paštunskih plemena opravdali su svoju legendarnu reputaciju i reputaciju svoje zemlje kao ''groblja velikih imperija''. I sada Washington i London, dok su sami u ekonomskim problemima, kažu da su spremni za eventualni mirovni sporazum sa paštunskim talibanima i njihovim saveznicima. Ali, uprkos deficitu od 1,4 triliona dolara, predsjednik Barack Obama traži od Kongresa dodatnih 33 milijarde dolara za ratove u Afganistanu, Iraku i Pakistanu. Ako ih ne možemo bombama natjerati na potčinjavanje, onda ih pokušajmo potkupiti. Konferencija koja je prošli četvrtak održana u Londonu imala je za cilj da se prikupe deseci miliona dolara i da se tim sredstvima pokušaju potkupiti talibanski borci, koji bi trebali odložiti svoje oružje i sarađivati sa zapadnjačkim okupacionim snagama. Podmićivanje je staro ratno oružje. Ali ono nije odgovor i rješenje za Afganistan. Krvavi afganistanski konflikt može se riješiti samo iskrenim mirovnim procesom i povlačenjem svih stranih trupa. Američki komandanti na terenu priznaju da su izgubili vojnu inicijativu na terenu. Pokret otpora, polahko ali sigurno, sve je jači i jači. Obamina nova pojačanja, koja će povećati broj stranih vojnika na 150.000, neće biti dovoljna da se poraze talibani. Do kraja godine jedino što će američke i NATO snage uspjeti jeste da izjednače broj vojnika sa brojem sovjetskih vojnika koji su bili u Afganistanu za vrijeme njihove agresije 80-ih. Za to vrijeme, Pakistan, bez čije saradnje Sjedinjene Američke Države ne bi mogle voditi rat u Afganistanu, u velikim je problemima. Sjedinjene Američke Države uvukle su plaćenike iz firmi Xe (nekadašnji Blackwater) i DynCorp u Afganistan, kojima je zadatak da štite američke snabdjevačke rute sjeverno od Karačija do Afganistana, te da operiraju i brane američke zračne baze u Pakistanu. Američki plaćenici se, prema zadnjim podacima, koriste da ubijaju i vrše atentate na ''militante'' i neprijatelje pakistanske vlade, instalirane od strane SAD-a, te da imaju kontrolu i nadzor nad pakistanskim nuklearnim postrojenjima, pogotovo u slučaju dodatnih američkih akcija. Ovo, te pojačani broj napada američkih bespilotnih letjelica, izazvali su bijes širom Pakistana i povećali upozorenja na postepenu američku okupaciju. SAD i NATO snage su poput čovjeka koji popravlja dimnjak na krovu kuće koja je u plamenu. I dok Pakistan gori, to će imati veliki utjecaj na Afganistan. 75% cjelokupne američke i NATO logistike dolazi u Afganistan preko Pakistana. A zadnjih sedmica, prvi put, NATO konvoji su napadnuti od strane ''militanata'' čak u luci u Karačiju. Washingtonu nedostaje ljudi, novca i razumijevanja da se pozabavi haotičnim Pakistanom, a da ne govorimo o haotičnom Afganistanu. Washington, London, Otava, Berlin i Pariz dijele isti problem: njihova ratna propaganda toliko je demonizirala talibane, kao teroriste i zlostavljače žena, da su zapadnjački političari prestravljeni mogućnošću pregovora sa ovim pokretom, i rizikuju da budu optuženi za slanje vojnika u jedan uzaludan rat.

Besciljni rat

Desničari će jedva dočekati takvu situaciju i optužiti ih za ''dogovaranje'', ''popuštanje terorizmu'' i ''izdaju naših vojnika''. Ove zagovarače stalnog rata i mučenja trebamo ignorirati. Afganistanci su pretrpjeli 3 miliona mrtvih u 30 godina rata. Oni očajno trebaju mir, političku sigurnost i izgradnju, ali ne sa sadašnjim marionetskim režimom, postavljenim od strane Zapada i sastavljenim od ratnih zločinaca, mafijaških šefova, narko-dilera i mangupa iz stare afganistanske komunističke partije. Najbolja stvar koju možemo učiniti za naše vojnike jeste da ih izvučemo iz Afganistana prije nego što umru u ovom besciljnom ratu ili se tu zaglave desetljećima. Zapad ne može pobijediti u Afganistanu. Ustvari, Washington čak ne može ni definirati pobjedu u slučaju Afganistana. Inteligentni američki ambasador u Kabulu, bivši general Karl Eikenberry, kao i potpredsjednik Joe Biden, insistiraju da je došlo vrijeme za mirovne pregovore. Mi moramo poslušati njihove razumne savjete. Amerika i njeni saveznici moraju naći način da se povuku iz Afganistana i da spase obraz. Pravi i iskreni mirovni pregovori su odgovor. A ne da se uvuku u dugo predlagani plan generala Stanleyja McChrystala da se pokušaju podmititi neki ''umjereni'' talibani i podijeliti pokret otpora. Ta strategija je djelimično uspjela sa sunnijama u Iraku, ali šanse za uspjeh su strašno male kada se radi o ponosnim Paštunima gdje je čast daleko vrednija od novca. To je tradicionalni koncept ovog naroda kojeg većina zapadnjaka ne može razumjeti. Talibani, antikomunistički vjerski pokret, nije znao ništa o Al-Kaidinim planovima da napadnu SAD. Zavjera je skovana u Evropi, a ne Afganistanu. Mnogi članovi antikomunističkih talibana i njihovih saveznika Hizbu Islami i Haqqanijeve grupe bili su nekadašnji saveznici Zapada u ratu protiv SSSR-a, i predsjednik Reagan ih je nazvao ''borcima za slobodu''. Nakon 11. septembra talibani su odbili da predaju Osamu bin Ladena SAD-u bez pravih dokaza o njegovoj krivici, zbog toga što je on bio njihov gost i heroj džihada protiv Sovjeta. Talibani su izabrali rat prije nego što izdaju čast svoga gosta. Takve ljude je vrlo teško potkupiti bilo kakvim novcem.

Nadnaslov: Ko koga lovi

Naslov: Dok kršćani kolju muslimane, mediji izvještavaju suprotno

Postalo je kristalno jasno da se većina njemačkih, a i globalnih, medija okrenula na islamofobičnu stranu. Njihova pristrasnost vjerovatno se zasniva na rasističkoj tradiciji koja vuče korijene još iz Hitlerovih vremena. Ipak, njihov bezobrazluk iznenađuje iz dana u dan. Dok Human Rights Watch traži hitnu akciju nigerijske vlade zbog pokolja 150 muslimana koji su izvršili kršćani naoružani noževima, mačetama i pištoljima u gradu Kuru Karama u centralnoj Nigeriji, njemački ''Bild'' o istom slučaju izvještava s naslovom "Muslimani love kršćane". Svjedoci, koje je Human Rights Watch intervjuirao, navode da su grupe naoružanih ljudi napale građane muslimanskog Kuru Karama 19. januara 2010. Nakon opkoljavanja grada, lovili su i ubijali muslimane koji su tražili utočište, a mnoge su žive spalili. Među ubijenima je 22 male djece. Novinari i lokalni zvaničnici su za HRW rekli da su skoro sve kuće i tri lokalne džamije spaljene i skoro u potpunosti uništene. Policija uopće nije reagirala, a postoje izvještaji i o aktivnom učešću nekih policajaca u klanju muslimana. U isto vrijeme njemački ''Bild'' izvještava: "Muslimani love kršćane": "(Neredi) su započeti očito napadima militantnih muslimana na kršćane koji su bili na putu iz crkve." (IslamBosna.ba)

Čitajte i gledajte na IslamBosni.ba

Aktuelno iz svijeta

Grupa francuskih imama za zabranu nošenja burki

Čuvajte se BBC-a!

Irak: Kako žive invalidi

Tekstovi i kolumne