Od početka je bilo jasno da je policijska akcija kiklopskih razmjera u Gornjoj Maoči predstava za nekoga i zbog nečega, jer je bilo i ostalo nevjerovatno da 650 specijalaca napada na selo od stotinjak kuća, kako bi uhapsili sedam ljudi, kao što su ih mogli uhapsiti i sa sedmericom policajaca. A kako vrijeme prolazi, čak se i u medijima koji su se specijalizirali za tzv. vehabije, a koji su u prvi mah pozdravili akciju ''Svjetlost'', gradi kritički stav prema ovoj činjenici koja se nikakvim argumentima ne može potkrijepiti.
Nakon puštanja na slobodu sedmerice uhapšenih u Gornjoj Maoči, gotovo da više nije ostao niko ko bi tvrdio kako je ta akcija bila opravdana i razumna. Parlamentarna rasprava na temu pozadine akcije u Gornjoj Maoči samo će djelimično razobličiti pozadinu ove predstave, čiji je cilj bio i ostao daleko od tzv. vehabija u Gornjoj Maoči. Naime, tzv. vehabije mogle bi biti samo sredstvo za ostvarivanje nečijih karijerističkih i materijalnih ciljeva. Sjetimo se samo kako su policijski izvori pustili u javnost informaciju da će tzv. islamski teroristi podići u zrak Stari most u Mostaru, prilikom ceremonije njegovog otvaranja, pa su tu vijest prenijeli svi svjetski mediji, a kada se ništa nije dogodilo, niko nije pozvan na odgovornost, što sramoti zemlju, blamira policiju i praktično proizvodi psihozu i opasnost. Tako je isto u Gornjoj Maoči nadignuta ogromna sila, potrošene ogromne pare, i niko nije pozvan na odgovornost za neracionalno trošenje sredstava i oduzimanje kredibiliteta organima sigurnosti. Umjesto da budu smijenjeni oni koji su pokrenuli ovu akciju, oni bi trebali biti unaprijeđeni, jer su pokazali da umiju i da hoće služiti u proganjanju muslimana. Na političkoj pozornici adresa na koju se ovih dana sasipa vatra je SDA i njen ministar sigurnosti Sadik Ahmetović, koji je na Miletićevu podvalu naletio k'o malo dijete. Šta se potom događa? Bošnjaci su ogorčeni na Sadika Ahmetovića i Sulejmana Tihića koji ga je postavio, jer ispada da SDA radi isto što je radio i SDP kako bi se dodvorio islamofobima.{reg}
Utom se pojavljuje spasilac pravde, pravne države i muslimana, Zlatko Lagumdžija, koji postaje nagrlatiji u insistiranju da se stvar sa Gornjom Maočom izvede na čistac, pa bi sad Bošnjaci trebali povjerovati kako će ih bolje štititi Lagumdžijin SDP nego Tihićeva SDA. Poruka je jasna, i trebala bi biti jednoglasna: Bošnjaci ne mogu računati na zaštitu nijedne od ovih stranaka, jer su se obje u određenom periodu predstavile kao poluge za proganjanje bošnjačkog naroda, a zapravo svojih birača, onih koji su ih dovodili na vlast. Jedina vjerodostojna i istinita aktivnost i SDA i SDP-a bila bi insistiranje da se sankcioniraju svi koji su doprinijeli upotrebi nepotrebne policijske sile u Gornjoj Maoči, i da se sa stručnog, a ne sa defektološkog ili politikantskog, stanovišta utvrdi da li je bila potrebna ikakva akcija u Gornjoj Maoči, i ako je bila potrebna, zašto je bila i kolika je trebala biti. No, to nije jedina prljava igra koja se ovih dana plete oko Bosne i Bošnjaka. Upravo na 1. mart, Dan nezavisnosti BiH, Velika Britanija priredila je Bošnjacima neviđeno poniženje uhapsivši bivšeg člana Predsjedništva Ejupa Ganića, koji je na putovanju u Britaniji boravio sa diplomatskim pasošem i vizom, čime su vlasti ove zemlje još jednom pokazale svoju opredijeljenost da, kao što su to činile u minulom ratu, daju bezrezervnu podršku zločincima a nauštrb bošnjačke žrtve. Dodamo li tome činjenicu da se hapšenje Ejupa Ganića vremenski podudarilo sa datumom iznošenja odbrane Radovana Karadžića u Haagu, teško se oteti dojmu da iza svega ovoga stoji smišljena srpsko-britanska kampanja skretanja pažnje svjetske javnosti sa stvarnih zločina – za koje se ovih dana pred Haškim sudom sudi Radovanu Karadžiću – na tobožnje zločine bošnjačke strane. Beznadežnost i bespomoćnost bošnjačke pozicije je očigledna. Bošnjački političari su samo nijemi posmatrači političkog i pravnog rasturanja Bosne i Hercegovine. Kako reče jedan hrvatski novinar: ''Ko zna ko upravlja Bosnom i Hercegovinom!''{/reg}














