Ako je 18 godina granica na kojoj ljudski život postaje samoodgovoran, onda bi tih 18 godina od početka genocidne agresije na Bosnu i Bošnjake moralo biti garancija da će se narod koji je bio žrtva genocida samoodgovorno ponašati prema toj činjenici. Da li Bošnjaci danas žive činjenicu da su bili žrtve genocida i da su i danas žrtve diskriminacije, pa i tamo gdje su fizička većina? A budući da ne žive, valja se upitati – a gdje i u šta prođe tih 18 godina u kojima su bošnjački život činile masovne egzekucije, masovne grobnice, tuge, poniženja i diskriminacije? Nije valjda od uvažavanja realnosti bila jača potreba da se pobjegne od te realnosti, pa se danas Bošnjaci ponašaju kao da im se nije izdogađalo sve što se izdogađalo, kao da je vrijeme stalo na Lepoj Breni i ''Hajde da se volimo'', pa se sada nastavilo, preko kostiju 200.000 ubijenih i preko domova, avlija i nostalgija onih milion raseljenih? Kako je moguće da se tragedija svjetskih razmjera, kojom je u različitim oblicima zahvaćeno preko 50 odsto populacije jednog naroda, ne dotiče tog naroda, pa ni onoliko koliko ga se dotiču latinoameričke sapunice ili slučaj ubistva pjevačice Ksenije Pajčin u Beogradu. Svaka je tuga Bošnjacima ispala tužnija od njihove rođene, jer, valjda, manje boli kad suosjećaš sa drugima nego kad vidiš sebe. Ali, od sebe i svoje sudbine ne možeš pobjeći, šta god da uradiš, a drugi su svakako sebi najpreči, bilo na filmu ili u stvarnosti. Naravno, sve bi bilo drukčije da je bošnjački establišment imao prosvjetiteljsku odgovornost prema Bošnjacima, da je narod institucionalno vezao sa izučavanje i pamćenje njegove žrtve, što bi značilo odmah nakon genocidne agresije izgraditi institucije i društvene modele koji neće dozvoliti da bošnjački narod napusti sopstvenu žrtvu. ''Bošnjaci napuštaju poziciju žrtve'', bila je rečenica kojom je lider SDA postao miljenik velikosrba i islamofoba. {reg}
Počastvovan od Banje Luke do Beograda, kao srpski partner, šef najjače bošnjačke stranke krenuo je u dalje dodvoravanje, pa se založio za kažnjavanje bh. patriota koji su branili Sarajevo, iz slučaja ''Dobrovoljačka''. Kad se mislilo da nema dalje, da nema dublje, ispostavilo se da je baš u susret 18. godišnjici početka agresije na BiH, a u povodu sramne srbijanske Deklaracije o Srebrenici, u kojoj se ne spominje riječ genocid, Tihić izjavio: ''U proteklom ratu bilo je zločina nad Srbima i Hrvatima i to ne samo kada je riječ o BiH, već i o drugim državama, te u tom smislu BiH, čiji su Srbi konstitutivni narod, treba da radi na deklaraciji ili sličnom dokumentu koji će jasno osuditi sve zločine bez obzira na broj, etničku ili vjersku pripadnost žrtava.'' Na prvi pogled u ovoj Tihićevoj izjavi nema ničega spornog, jer je ljudski da se svaka žrtva upamti, ali, kad se zna da ta izjava dolazi u susret 18. godišnjici agresije, i da je data kao vid zahvalnosti Srbiji za usvajanje Deklaracije o Srebrenici – kojom Srbija ignorira genocid – onda ta izjava ima degutantan eho. Kako očekivati da bošnjački narod dobije institucije i duhovne impulse za pamćenje svoje žrtve, kad se ovakvi bošnjački političari maltene izvinjavaju Srbima i Hrvatima zato što su Bošnjaci bili žrtve. Politika samozaborava, ignoriranja i omalovažavanja vlastite žrtve i neuzimanja pouke iz prošlosti za budućnost, koju uporno guraju bošnjački politički lideri, eklatantan su primjer bacanja vlastitim rukama u propast o kojem, izričito u negativnom smislu, govori kur'anska sura El-Bekare. A moglo bi se reći i da su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Vjernik ne smije dozvoliti da ga, iz iste rupe, zmija ujede dva puta'', upućene upravo na njihovu adresu. Otud je logično da početak aprila ne bude posvećen godišnjici agresije, već staroj historijskoj prevari o navodnom oslobođenju Sarajeva od strane srbijanskih i crnogorskih jedinica u Drugom svjetskom ratu, iako su Sarajevo 5. aprila oslobodile jedinice sa muslimanskim imenom. Kao i prije 65 godina, tako i danas, Srbija i njeni poltroni određuju šta će ovdje biti historijska istina. Punoljetstvo genocidne agresije više nam ne dozvoljava komotnost i neozbiljnost. {/reg}
Set as favorite
Bookmark
Email This
Komentari (0)

Napišite komentar
Morate biti prijavljeni da biste mogli poslati komentar. Molimo vas da se registrirate ukoliko nemate već otvoren korisnički račun.













