Sjećam se opet rečenice ratnog zločinca Ratka Mladića izgovorene 2. maja nad Sarajevom u plamenu, dimu, ruševinama i prašini: "Treba im razvući njihovu pamet". Ta je rečenica jednako aktuelna i danas u miru. Iz RS-a18 godina niko nije došao u Dobrovoljačku. Iako nisu imali zašto dolaziti, oni baš ove godine nisu stigli da "naprave nered", kako su izjavljivali sarajevski političari i potvrđivali sarajevski mediji. Njihov isključivi cilj bio je dr. Ejup Ganić i utjecaj na njegov sudski proces, proizveden u ime britansko-srpske, često jedinstvene politike kad su u pitanju BiH i Bošnjaci. Britanska politika se najbrutalnije odnosila prema Bosni i Bosanskim Muslimanima tokom tri i po godine agresije na ovu državu.
U Britaniji su o tome napisane brojne knjige, a odnos službenog Londona označen je kao "najsramniji trenutak", kako je to ponajbolje objasnio ugledni historičar Brendan Simms. Svojevremeno je Francise Boyle, kao pravni zastupnik BiH, podigao tužbu pred Međunarodnim sudom pravde protiv Britanije, i to upravo zbog njenog dubokog involviranja u bosansku tragediju. Onaj ko poznaje isključivost te politike prema BiH i njenim muslimanima, zna i da je "posjeta" iz RS-a početak užasa koji očekuje dr. Ganića. Bilo bi pravo čudo da londonski sud i sudac Thimoty Workman ne isporuče dr. Ganića u Srbiju. Sve ovo što se događalo u Dobrovoljačkoj jednako je onome što se događa dr. Ganiću i svojevrsni je historijski revizionizam. Zanimljivo je da je taj revizionizam kažnjiv u Velikoj Britaniji. {reg}
Pokušajte progovoriti protiv holokausta i naći ćete se u zatvoru. Nažalost, kad ta ista Velika Britanija forsira historijski revizionizam i praktično hapsi predsjednika države BiH, onda poštovanja tih zakona nema. Britanska baronesa Rosalyn Higgins, kao predsjednica Suda pravde (ICJ), koju je na to mjesto kandidirala Britanija, potpisala je presudu u kojoj je jasno odredila Srbiju kao krivca za zločin genocida u Srebrenici. Ima i previše poglavlja u toj presudi koji govore o učešću Srbije u ratu protiv BiH, njenom devastiranju i likvidacijama stanovništva. Dakle, kad je britanska politika prema BiH u pitanju, sve je moguće i sve je dozvoljeno. Uostalom, britanski sud je već pokazao negiranje odluke Tribunala u Haagu da protiv dr. Ganića nema dokaza. Da bi se uopće objasnilo ovo "razvlačenje pameti" do ovih završnih udaraca protiv Bosanskih Muslimana preko slučaja Ganić, treba se sjetiti nekih davnih procesa među Bošnjacima. Tek što se agresija na BiH i tragedija Bošnjaka završila, odmah su počeli pritisci na žrtve. Sarajevski mediji su se već 1995. ponašali kao da rata nije ni bilo. O masovnom ubijanju Bošnjaka rijetko se progovaralo, ali se bezbroj puta pisalo o pojedinačnim zločinima nad Srbima i Hrvatima. Kad bi se među Bošnjacima pojavili novinari koji su pisali o zločinu nad njihovim sunarodnjacima, optuživani su da su nacionalisti, da šire mržnju, da im nije do pomirenja itd. Bošnjački političari uklopili su se u takav scenarij: govori o pomirenju, ne spominji zločine i bit ćeš označen kao "kooperativan". Novinari i političari papagajski su ponavljali: "Oprostiti, ali ne i zaboraviti". Kome oprostiti ako su se godinama glavni krivci za zločine, Karadžić i Mladić, te desetine njihovih saradnika, uspješno krili od pravde, evidentno uz pomoć vojski RS i Srbije. U ratu smo se suočavali sa "razvlačenjem pameti". Nakon rata sa "razvlačenjem pamćenja". Vrijeme je najdragocjenije za BiH. To što Srbi ovu državu uporno čine nefunkcionalnom, što neki međunarodni faktori to djelovanje očigledno podupiru, služi "razvlačenju pameti". To što se o zločinu nad Bošnjacima nije govorilo, bilo je "razvlačenje pamćenja". U prvom slučaju Bosanski Muslimani trebali su odustati od BiH, a u drugom bi se zločin izjednačio i postao irelevantan. Nažalost, tek desetljeće i po kasnije neki sarajevski mediji su se "prisjetili" zločina nad Bosnom i Bošnjacima. Kad je presušio donatorski novac za priče o toleranciji, za pomirenje bez zločina i kazne, za "nezavisnost od istine", počeo je njihov povratak u prošlost. Ali, vrijeme je zauvijek izgubljeno. Nažalost, naknadna pamet je pogubnija od onovremene gluposti. Šta je otišlo sa svim tim godinama svaki Sarajlija mogao je osjetiti u svom srcu gledajući kadrove iz Dobrovoljačke. Zato, mislimo na dr. Ejupa Ganića. {/reg}
Dodaj ovaj članak u svoju omiljenu online zajednicu
RSS feed Comments
