Obilježavanje 15. godišnjice genocida u Srebrenici oskrnavljeno je lažima koje su nad tabutima 774 šehida izgovarali zapadni diplomati, čije su vlade saučestvovale u ubistvu tih ljudi. Ko je taj, uopće, ko dovodi američkog ambasadora, regionalne premijere i diplomate, da se obraćaju nad srebreničkim kaburovima? Ko je taj koji misli kako će žrtve doživjeti međunarodno priznanje ako se njima, i njihovim familijama, obrate predstavnici vlada koje su suodgovorne za genocid u Srebrenici? Dovoljno je bilo da svi oni, počev od američkog ambasadora Ingliša, do turskog premijera Erdogana, dođu, odstoje i odšute.

Njihova šutnja bila bi veća od riječi koje odzvanjaju kao laž. Isti ta Turska se u vrijeme genocida u Srebrenici, prema Bosni i Bošnjacima ponašala kao i sve zapadne zemlje. Turska je čak šutnjom kupovala naklonost Zapada, ne bi li se približila članstvu u Evropskoj Uniji. Današnja Turska je nešto drugo, ali, tadašnja Turska je jednako umrljana dvojnim moralom kao i cijeli Zapad. Prema tome, svi oni su se prvo trebali sastati negdje izvan Srebrenice, pa sami sebi, bez bošnjačkog prisustva, pogledati u oči i kazati – mi smo saučesnici u genocidu, mi smo dužni i obavezni da to svoje saučesništvo iskupimo, tako što ćemo uspomenu na genocid u Srebrenici prvo odgajati u svojim društvima, u školama, muzejima, medijima, tako što ćemo uložiti novac u obnovu života u Srebrenici, kako bi ovaj grad postao najprosperitetnije mjesto za življenje na Balkanu. Ali...