Ramazan sa Alijinim konjima

Prvog dana ramazana javnost je obaviještena da je u Bihaću po sedmi put održan Konjički memorijal „Alija Izetbegović, prvi predsjednik BiH“, a da je nagrade najbržim konjima, odnosno njihovim jahačima, dodijelio predsjednikov sin Bakir Izetbegović, koji je tu čast prihvatio i prvi put kada je održavan ovaj čudnovati memorijal kojim jedan narod slavi svoga prvog predsjednika tako što nagrađuje konje. U mnogim islamskim zemljama ime i djelo Alije Izetbegovića pamti se putem naziva dugačkih bulevara, preko naučnih skupova i sličnih dostojanstvenih oblika pamćenja, a u nas je nekome naumpalo da pusti konje da trču i da najbržim hajvanima oko vrata kači lentu sa imenom Alije Izetbegovića.

I to tako traje evo već sedam godina, a da niko nije spazio kako ne priliči da se ime Alije Izetbegovića stavlja u neakademski, neduhovni, zapravo konjski kontekst. Kad se zna da je prva asocijacija na konjske utrke kladionica, dakle, kockanje, onda taj kontekst dobija i neislamske karakteristike. Nije nikakvo čudo što su banjalučke, Dodikove „Nezavisne novine“ jedva dočekale da prave šprdnju i sa našim prvim Predsjednikom i sa nama samima, jer ovoj bezveznoj vijesti daju pozamašnu pažnju kroz naslov: „Konj iz Sinja pobjednik Memorijala Alija Izetbegović“. Je li moguće da Srbi naprave konjske trke sa imenom nekog svog velikana, pa da konju daju lentu na kojoj piše „Kralj Petar“ ili „Karađorđe“? Ili da Hrvati konju dodjeljuju lentu sa imenom Franje Tuđmana?

Zato nam se iz Banjaluke od srca cerekaju! U ovom tekstu piše kako je „pobjedniku prelazni pehar i medalju, te 6.000 maraka uručio Bakir Izetbegović“. Uza sve valja primijetiti kako bi tih 6.000 maraka, sa pečatom imena Alije Izetbegovića, bilo primjerenije da se dodjeljuje u obrazovne i naučne svrhe, namjesto što se dodjeljuje na jednoj konjskoj adresi. Okolnost da je ova vijest o skarednom tretiranju istaknutog islamskog mislioca i našeg prvog predsjednika Alije Izetbegovića pojavljuje za prvi dan ramazana, kada su Bošnjaci posebno senzibilizirani za svoj vjerski identitet, ima posebnu težinu. Naime, Bošnjaci ne mogu zaboraviti da je Alija Izetbegović nakon više od jednog stoljeća bosansku ponornicu islama ponovo pretvorio u rijeku islama, jer vjera koja je na različite načine progonjena, skrivana i čuvana od vremena Austrije, preko Kraljeve i Titine Jugoslavije, ponovo je slobodno i dostojanstveno izbila na površinu, u stvarnost, na svjetlo dana. To što danas slobodno postimo i slavimo ramazan i ramazanske blagodati, politička je zasluga Alije Izetbegovića, koji je uprkos različitim pritiscima istrajao na neutraliziranju straha u Bošnjaka od svoje vjere, tog straha koji je taložen decenijama...